Dragan Markovina: S Malim Schengenom i Macronom zaokružili smo čitav krug
17.11.2019 Beograd

Dragan Markovina: S Malim Schengenom i Macronom zaokružili smo čitav krug

Dragan Markovina: S Malim Schengenom i Macronom zaokružili smo čitav krug Foto: Novi magazin / Đurađ Šimić
Izokrenuta logika neoliberalnog kapitalizma, po kojoj treba dopustiti maksimalnu slobodu kretanja robe, a istovremeno potpuno dokinuti slobodu kretanja ljudi, dugoročno je, čak i uz upotrebu nasilja potpuno neodrživa. I stoga je apsolutno nejasno zbog čega svi skupa pristajemo na to da igramo ikakvu ulogu u toj vrsti politike

Kako se dalekom i velikom danas čini utopijska vizija uglednog ekonomiste i ljevičara Branka Horvata, koji je još u drugoj polovici devedesetih objašnjavao nužnost utemeljenja neke vrste Balkanske unije, država između kojih bi slobodno kolali ljudi i trgovina. Kako ljudi i inače kratko pamte, a u današnje vrijeme ta je činjenica dodatno naglašena, vjerovatno se mnogi i ne sjećaju Horvata, njegovih proročanskih knjiga iz osamdesetih, činjenice da je bio u užem krugu za Nobelovu nagradu iz ekonomije, utopijskih pokušaja sa osnivanjem UJDI-ja i kasnije SDU-a u Hrvatskoj, a na koncu i ove zdravorazumske poslijeratne ideje.

Upravo činjenica da je to što je predlagao bilo sasvim logično i zapravo je govorilo o besmislenosti raspada zemlje i ratova koji su uslijedili nakon toga, kvalificirala ga je za to da ga se u medijima ismijava ili naprosto ignorira.

Međutim, sada kada je praktično u samo dva dana razmaka francuski predsjednik Macron skoro pa obznanio kako preostale zemlje Balkana ne trebaju računati na članstvo u Europskoj uniji, da bi onda te iste zemlje sudjelovale na razgovorima o Malom Schengenu, stvari više nisu toliko smiješne. Napravili smo tako čitav krug, vrativši se na početak s pitanjem zbog čega je uopće bio potreban raspad

Jugoslavije, a još više rat?

Jasno je kako na ovo pitanje ne možemo ponuditi jednoznačan i jednostavan odgovor, ali možemo odgovoriti na ono o posljedicama. One su opća deindustrijalizacija, osiromašenje, depopulacija i pretvaranje u kolonijalne zemlje krupnog kapitala, koje sada pod patronatom tog istog kapitala i njegovih političkih predstavnika pokušavaju dogovoriti ono što su imali za vrijeme jugoslavenskog perioda, a to su slobodan protok ljudi i robe. Sa bitnom razlikom da su iz toga izuzete Slovenija i Hrvatska, ali je priključena Albanija. Drugim riječima, dvije najveće vrijednosti koje je Jugoslavija ostavila u nasljeđe, a to su postojanje samosvijesti i realne samostalnosti, s jedne strane, te činjenica da kroz ove prostore prvi put nije prolazila granica civilizacija, sa druge, otpremljene su u prošlost, uz punu podršku većine ovdašnjih građana.

Treba odmah jasno reći da će se ovi krajevi, ukoliko se ovaj scenarij ostvari, planski ostaviti u trajnoj političkoj nestabilnosti i u predsoblju zapadnog svijeta, čija će jedina svrha biti da nastave biti kolonije i ostvaruju političke i antihumane ciljeve zapadne Europe, poput onih da se između Hrvatske i Bosne i Hercegovine podigne policijski zid usmjeren protiv izbjeglica, o kojima će briga biti prepuštena ionako nefunkcionalnim zemljama Zapadnog Balkana.

Ironija sudbine je da ovo pišem neposredno po obilježavanju 30. godišnjice pada Berlinskog zida, budući da od javno proklamiranih ideja slobode kretanja i sličnih nije ostao kamen na kamenu, samo što to nitko ne želi javno reći.

Izokrenuta logika neoliberalnog kapitalizma, po kojoj treba dopustiti maksimalnu slobodu kretanja robe, a istovremeno potpuno dokinuti slobodu kretanja ljudi, dugoročno je, čak i uz upotrebu nasilja, potpuno neodrživa. I stoga je apsolutno nejasno zbog čega svi skupa pristajemo na to da igramo ikakvu ulogu u toj vrsti politike.

 

CINIZAM: Kao dio objašnjenja zbog čega je to tako, pored već spomenutog gubitka samopoštovanja, mogu navesti to da nam je ta vrsta cinizma i te kako poznata, budući da ga ionako sami prakticiramo u ovim postjugoslavenskim zemljama. Naime, unatoč tome što smo uspostavili slobodnu trgovinu i izgradili, barem deklarativno, normalne međudržavne odnose, jedino polje na kojem tu slobodu želimo suspendirati jeste ono kulturno. Dok se prehrambenim proizvodima slobodno trguje, na svaki se mogući način želi suspendirati i otežava uspostavljanje jedinstvenog tržišta knjiga, jednako kao što se podižu obrve na svaki oblik suradnje u vrhunskoj kulturi ili na puki zaključak kako govorimo istim jezikom.

Jasno je, naravno, zašto je to tako. Nakon što su sve drugo srušili i sveli vlastite države na status kolonije, jedino što je nacionalistima preostalo jeste uzgajanje mita o vlastitoj posebnosti, u čemu osim njih sudjeluje i koalicija antitalenata na svim poljima, koji bi u normalnim okolnostima funkcioniranja jedinstvenog kulturnog prostora bili svedeni na realnu mjeru beznačajnosti. Tragedija ovih nastojanja je u tome što će ona svakako ostati neuspješna na duge staze, ali će još neko vrijeme nastaviti uništavati perspektivu novih generacija i ubrzavati njihov masovni odlazak odavde.

Ili, da parafraziram Picaferaja iz Smojinog legendarnog Velog mista, kojeg je sjajno utjelovio Ljubo Kapor: “Plakat ćete vi za Auštrijom!”. Rekao je to vidjevši sumanutu euforiju koja je pratila nestanak jednog svijeta, što bi se u aktualnim okolnostima lako moglo prevesti na to da ćemo plakati za ljudima poput Branka Horvata i zemljom čije je ime subverzivno i spomenuti.

autor: VV izvor: Novi magazin
Ostavi komentar Ostavi komentar >>
Ostavi komentar
Pročitajte i...
  • Nikola Lunić: Brat Li Nikola Lunić: Brat Li

    Li Venliang, oftalmolog iz Vuhana, umro je 7. februara ove godine od posledica koronavirusne upale pluća. On je prvi pokušao javno da upozori na zabrinjavajući broj virusnih infekcija koje mogu da prerastu kontrolisane uslove. Međutim, na samom početku virusne infekcije Komunistička partija Kine odlučila je da to ipak sakrije od domaće i svetske javnosti, a dr Li je bio ukoren i prisiljen da potpiše izjavu kako su njegovi stavovi neosnovani i predstavljaju nezakonitu glasinu

  • Momčilo Pantelić: Čoveče, ne ljubi se Momčilo Pantelić: Čoveče, ne ljubi se

    Dok se velike sile nadmeću kako da preurede svet po svom ukusu, novi globalni poredak zavela je minijaturna, nevidljiva avetinja – koronavirus. Presekla je globalizaciju i izazvala zatvaranje granica više od Donalda Trampa, mlavi otpore svojoj svemoći jednostavnije od Vladimira Putina i Si Đinpinga, dodatno umanjuje neophodnu dozu jedinstva u EU i sve njih inspiriše da se međusobno optužuju za njegovu iznenadnu najezdu.

  • Vladimir Gligorov: Tri zablude Vladimir Gligorov: Tri zablude

    Evropska ekonomska zajednica, pa potom Evropska unija uticale su na diktatorske ili autokratske režime, desne ili leve (da ne ulazim u detaljnije karakterizacije) na taj način što su nudile proces evropeizacije.

  • Dimitrije Boarov: Sukob oko Komercijalne banke Dimitrije Boarov: Sukob oko Komercijalne banke

    Nije to baš često u Vučićevoj Srbiji da u javnost prodru veoma različiti pogledi državnih funkcionera na neko krupno privredno pitanje, kao što je sada slučaj u prodaji ili odustajanju od prodaje Komercijalne banke u Beogradu.

  • Dimitrije Boarov: Posle koronavirusa Dimitrije Boarov: Posle koronavirusa

    Iako “korona kriza” još nije širom sveta došla do svojih krajnjih granica i nanela sve moguće štete i mnogobrojne ljudske žrtve, u svetskom javnom mnjenju već se tu i tamo postavlja pitanje da li će ova pandemija ostaviti neke trajne posledice ili će se politički i ekonomski trendovi na planeti nastaviti tamo gde su prekinuti pre nekoliko sedmica, sa osnovnim ciljem da se nadoknadi propušteno?

  • Dimitrije Boarov: Korona i gorivo Dimitrije Boarov: Korona i gorivo

    Još se ne vidi kuda će nas odvesti rat za udele na skučenom svetskom naftnom tržištu, koji se između najvećih proizvođača rasplamsao zajedno s pandemijom koronavirusa i startom svetske privredne recesije.

  • Aleksandra Bosnić Đurić: Više od cenzure Aleksandra Bosnić Đurić: Više od cenzure

    Paradoksalno ali istinito, posao cenzora u svim vremenima i svim sistemima nikada nije bio lak. U krajnjem skoru uvek je bivao osujećen, a sizifovski napori i nalogodavaca i izvođača radova po pravilu su završavali tako što su i jedni i drugi, nakon izvesnog vremena, bivali izloženi javnoj osudi i stubu srama.

Preporuke prijatelja
novinarnica svuda
Zlatiborac
Novi magazin- nedeljnik Novinska agencija Beta AMSS side