Dragan Markovina: S Malim Schengenom i Macronom zaokružili smo čitav krug
17.11.2019 Beograd

Dragan Markovina: S Malim Schengenom i Macronom zaokružili smo čitav krug

Dragan Markovina: S Malim Schengenom i Macronom zaokružili smo čitav krug Foto: Novi magazin / Đurađ Šimić
Izokrenuta logika neoliberalnog kapitalizma, po kojoj treba dopustiti maksimalnu slobodu kretanja robe, a istovremeno potpuno dokinuti slobodu kretanja ljudi, dugoročno je, čak i uz upotrebu nasilja potpuno neodrživa. I stoga je apsolutno nejasno zbog čega svi skupa pristajemo na to da igramo ikakvu ulogu u toj vrsti politike

Kako se dalekom i velikom danas čini utopijska vizija uglednog ekonomiste i ljevičara Branka Horvata, koji je još u drugoj polovici devedesetih objašnjavao nužnost utemeljenja neke vrste Balkanske unije, država između kojih bi slobodno kolali ljudi i trgovina. Kako ljudi i inače kratko pamte, a u današnje vrijeme ta je činjenica dodatno naglašena, vjerovatno se mnogi i ne sjećaju Horvata, njegovih proročanskih knjiga iz osamdesetih, činjenice da je bio u užem krugu za Nobelovu nagradu iz ekonomije, utopijskih pokušaja sa osnivanjem UJDI-ja i kasnije SDU-a u Hrvatskoj, a na koncu i ove zdravorazumske poslijeratne ideje.

Upravo činjenica da je to što je predlagao bilo sasvim logično i zapravo je govorilo o besmislenosti raspada zemlje i ratova koji su uslijedili nakon toga, kvalificirala ga je za to da ga se u medijima ismijava ili naprosto ignorira.

Međutim, sada kada je praktično u samo dva dana razmaka francuski predsjednik Macron skoro pa obznanio kako preostale zemlje Balkana ne trebaju računati na članstvo u Europskoj uniji, da bi onda te iste zemlje sudjelovale na razgovorima o Malom Schengenu, stvari više nisu toliko smiješne. Napravili smo tako čitav krug, vrativši se na početak s pitanjem zbog čega je uopće bio potreban raspad

Jugoslavije, a još više rat?

Jasno je kako na ovo pitanje ne možemo ponuditi jednoznačan i jednostavan odgovor, ali možemo odgovoriti na ono o posljedicama. One su opća deindustrijalizacija, osiromašenje, depopulacija i pretvaranje u kolonijalne zemlje krupnog kapitala, koje sada pod patronatom tog istog kapitala i njegovih političkih predstavnika pokušavaju dogovoriti ono što su imali za vrijeme jugoslavenskog perioda, a to su slobodan protok ljudi i robe. Sa bitnom razlikom da su iz toga izuzete Slovenija i Hrvatska, ali je priključena Albanija. Drugim riječima, dvije najveće vrijednosti koje je Jugoslavija ostavila u nasljeđe, a to su postojanje samosvijesti i realne samostalnosti, s jedne strane, te činjenica da kroz ove prostore prvi put nije prolazila granica civilizacija, sa druge, otpremljene su u prošlost, uz punu podršku većine ovdašnjih građana.

Treba odmah jasno reći da će se ovi krajevi, ukoliko se ovaj scenarij ostvari, planski ostaviti u trajnoj političkoj nestabilnosti i u predsoblju zapadnog svijeta, čija će jedina svrha biti da nastave biti kolonije i ostvaruju političke i antihumane ciljeve zapadne Europe, poput onih da se između Hrvatske i Bosne i Hercegovine podigne policijski zid usmjeren protiv izbjeglica, o kojima će briga biti prepuštena ionako nefunkcionalnim zemljama Zapadnog Balkana.

Ironija sudbine je da ovo pišem neposredno po obilježavanju 30. godišnjice pada Berlinskog zida, budući da od javno proklamiranih ideja slobode kretanja i sličnih nije ostao kamen na kamenu, samo što to nitko ne želi javno reći.

Izokrenuta logika neoliberalnog kapitalizma, po kojoj treba dopustiti maksimalnu slobodu kretanja robe, a istovremeno potpuno dokinuti slobodu kretanja ljudi, dugoročno je, čak i uz upotrebu nasilja, potpuno neodrživa. I stoga je apsolutno nejasno zbog čega svi skupa pristajemo na to da igramo ikakvu ulogu u toj vrsti politike.

 

CINIZAM: Kao dio objašnjenja zbog čega je to tako, pored već spomenutog gubitka samopoštovanja, mogu navesti to da nam je ta vrsta cinizma i te kako poznata, budući da ga ionako sami prakticiramo u ovim postjugoslavenskim zemljama. Naime, unatoč tome što smo uspostavili slobodnu trgovinu i izgradili, barem deklarativno, normalne međudržavne odnose, jedino polje na kojem tu slobodu želimo suspendirati jeste ono kulturno. Dok se prehrambenim proizvodima slobodno trguje, na svaki se mogući način želi suspendirati i otežava uspostavljanje jedinstvenog tržišta knjiga, jednako kao što se podižu obrve na svaki oblik suradnje u vrhunskoj kulturi ili na puki zaključak kako govorimo istim jezikom.

Jasno je, naravno, zašto je to tako. Nakon što su sve drugo srušili i sveli vlastite države na status kolonije, jedino što je nacionalistima preostalo jeste uzgajanje mita o vlastitoj posebnosti, u čemu osim njih sudjeluje i koalicija antitalenata na svim poljima, koji bi u normalnim okolnostima funkcioniranja jedinstvenog kulturnog prostora bili svedeni na realnu mjeru beznačajnosti. Tragedija ovih nastojanja je u tome što će ona svakako ostati neuspješna na duge staze, ali će još neko vrijeme nastaviti uništavati perspektivu novih generacija i ubrzavati njihov masovni odlazak odavde.

Ili, da parafraziram Picaferaja iz Smojinog legendarnog Velog mista, kojeg je sjajno utjelovio Ljubo Kapor: “Plakat ćete vi za Auštrijom!”. Rekao je to vidjevši sumanutu euforiju koja je pratila nestanak jednog svijeta, što bi se u aktualnim okolnostima lako moglo prevesti na to da ćemo plakati za ljudima poput Branka Horvata i zemljom čije je ime subverzivno i spomenuti.

autor: VV izvor: Novi magazin
Ostavi komentar Ostavi komentar >>
Ostavi komentar
Pročitajte i...
  • Jelka Jovanović: Ko menja predsednika? Jelka Jovanović: Ko menja predsednika?

    Pitanje iz naslova zvuči besmisleno, posebno onima koji se rukovode mišlju “Vučić nezamenjivi”, ali je logično.

  • Dimitrije Boarov: Simbolično torpedovanje Dimitrije Boarov: Simbolično torpedovanje

    Ovo što sada gledamo pokazuje da se Aleksandar Vučić trudi da prikaže da se kod Donalda Trampa zapravo ništa bitno nije dogodilo, što je u suprotnosti s navodno “istorijskim karakterom” dogovora sa SAD, kako je to “pismo o namerama”, koje je sa SAD pompezno potpisano, kvalifikovala sama provladina štampa.

  • Dimitrije Boarov: Nova ili stara vlada Dimitrije Boarov: Nova ili stara vlada

    Čini se da Vučić najviše zazire od “razdvajanja gaća” od naslednika Miloševićeve ideologije i politike, okupljenih oko Ivice Dačića.

  • Jelka Jovanović: Oluja u srcima Jelka Jovanović: Oluja u srcima

    Milošević u Kninu posle četvrt veka od krvavog progona srpskog naroda iz Krajine!

  • Vladimir Gligorov: Ulice i spomenici Vladimir Gligorov: Ulice i spomenici

    Zemlja propada otkad su ljudi koji su na vlasti u Srbiji počeli da je oslobađaju od Jugoslavije, a oni idu iz političkog uspeha u uspeh. Evo sada epidemije i njene zloupotrebe, a vlasti nikada više. Kako? Tako što će se građani pretvoriti u navijače

  • Vladimir Gligorov: Sada Belorusija Vladimir Gligorov: Sada Belorusija

    Lukašenko će najverovatnije biti prepušten sudbini. O čemu bi valjalo da razmišljaju ruski klijenti na Balkanu.

  • Nadežda Gaće: Nepoverenje kao društvena konstanta Nadežda Gaće: Nepoverenje kao društvena konstanta

    “Paradoksalno je da je demokratizacija društva dovela do smanjenja poverenja u demokratske institucije”, jedna je od uvodnih rečenica Ivana Krastava u knjizi “S verom u nepoverenje”, koja je štampana 2013. Izdvojiću samo još dve rečenice iz tog uvoda “da građansko nepoverenje kada prekorači određeni prag slabi poziciju građana” i citata Semjuela Džonsa: “Bolje je nekada biti prevaren nego uopšte ne verovati”.

Preporuke prijatelja
novinarnica svuda
Zlatiborac
Turisti?ka organizacija Srbije
Novi magazin- nedeljnik Novinska agencija Beta AMSS side