Ove procene oslanjaju se na mršave rezultate porasta BDP-a u prvom i drugom kvartalu (1,2 i 1,3 odsto rasta), što je praktično nemoguće kompenzovati nekom visokom stopom rasta u drugom polugodištu pošto se za takav uzlet ne vide unutrašnje pretpostavke.
Problem usporenog privrednog rasta Srbije ove godine intrigira tim više kad se uporedno pogledaju stope rasta BDP-a u prvom polugođu u evropskim zemljama sličnog “formata”. Naime, kako je to uverljivo prikazao beogradski Danas (19-20. avgusta) Srbija se na takvoj tabeli praktično nalazi na poslednjem mestu – dakle iza i svih susednih država (među kojima su trenutno “najbrže” Rumunija, sa rastom od 5,7 odsto, i Slovenija sa porastom BDP-a od pet odsto). U tom smislu otvara se pitanje kako su to sve druge balkanske zemlje iskoristile znatnu konjunkturu u vodećim kontinentalnim ekonomijama (koje ove godine rastu po stopi od dva odsto), a Srbija nije iako je postigla značajan porast izvoza od oko 12 odsto (to bi trebalo da znači da izvoz Srbije ima nedovoljno učešće u formiranju BDP-a).
Vladajući privredni funkcioneri zasad ne zalaze u dublje uzroke “sporosti Srbije”, i ove godine, a oni malobrojni koji su se usudili da nešto o tome kažu izgleda da pokušavaju da “relativno privredno zaostajanje” ove sezone objasne objektivnim uzrocima (na primer, guvernerka NBS Jorgovanka Tabaković). Proletos je niska stopa rasta objašnjavana “jakom i produženom zimom”, a sada se sva krivica baca na doista katastrofalnu sušu. U tom pravcu navodi se, između ostalog, da je ta suša prepolovila rod osnovnih poljoprivrednih kultura, a ova privredna grana ima značajno učešće u formiranju BDP-a države (8-10 odsto). Ipak, i oni koji imaju mala matematička znanja mogu da procene da ni jaka zima, pa ni još jača letnja sparina, ne mogu baš toliko da obore očekivanu stopu rasta, to jest onoliko koliko je zabeleženo u prva dva kvartala. Videćemo kad dođu procene za treći kvartal da li su vremenske neprilike još oborile planiranu stopu rasta ili su kapitalne investicije i zamašniji građevinski radovi tokom letnjih meseci tu stopu malo popravili.
I Vlada Srbije je, sudeći prema šturim izjavama premijerke, već razmatrala problem tekućeg usporavanja BDP-a i najavila da priprema paket kratkoročnih mera koji bi trebalo da ubrza privredni rast. Nažalost, ono što premijerka Ana Brnabić zasad prilično uopšteno najavljuje, a to je avansna isplata pojedinih javnih investicija, pokretanje nekih ulaganja koja su bila planirana za 2018. godinu već ove godine i neke druge mere na planu državne potrošnje (spominje se povećanje plata pojedinim kategorijama zaposlenih kod države), verovatno ne mogu mnogo podići stopu rasta BDP-a Srbije do kraja godine.
Mi, istina, još ne znamo da li se među kreatorima ekonomske politike razmišlja i o ozbiljnijim lekovima za tekuće malaksavanje jedne značajne stope za merenje privrednog rasta, kakva je stopa rasta BDP-a. Nekada se u ovakvim prilikama posezalo za masivnijim intervencijama u domenu devizne politike, kreditne politike, poreske politike, a ponekad se razmišljalo i o promeni privrednog zakonodavstva kako bi se liberalizovali uslovi za ulagače. Sada se, međutim, već diže i kuka i motika, na primer, protiv prodaje zemlje strancima i od tog ekonomskog pitanja na silu se pravi patriotsko pitanje.
Izbori za Evropski parlament biće iduće godine ozbiljan ispit za evropski projekat. Kakva će biti Unija posle izbora pitanje je brojnih konferencija i analiza u Evropi i van nje.
Negde 1988. Milošević je postao apsolutni lider Srbije. Te godine obračunava se i sa autonomijom Vojvodine i najavljuje slično za Kosovo i Crnu Goru, ali i za ostale koji se ne slažu s njim.
Paralelno sa famoznim protestom Žutih prsluka u Francuskoj, koji neki analitičari smatraju protestom sitne buržoazije protiv one krupne (dakle, vidom sukoba na desnici), u Parizu je, sa neke vrste “leve obale” javne scene, lansiran i Manifest za demokratizaciju Evrope, koji je sačinila grupa intelektualaca na čelu sa ovde veoma poznatim ekonomskim istoričarem Tomom Piketijem i manje poznatim Antoanom Vošeom.
Uspelo je Donaldu Trampu da uzvrpolji i božićni spokoj. Kako u Americi tako i izvan nje. Pa i u nekim krajevima koji se prigodno drže drugačijih kalendara.
Američka centralna banka želi da normalizuje monetarnu politiku. Ovo je praktično promena monetarnog režima, i to ne onog koji je uspostavljen posle 2008, kada je njena kamatna stopa, ona koju zaračunava centralna banka, spuštena na nulu.
Nema sličnosti, reklo bi se, između francuskih Žutih prsluka, Bregzita, uspona Donalda Trampa, rasta Kine, širenja Rusije, međunarodnog rejtinga EU i strateškog lelujanja Srbije.
Novogodišnji i božićni praznici tek što su prošli, a imali smo dve vesti koje su nas rastužile. Paradoksalno, otišle su dve legende srpske kulture iako jedan od njih nije bio ličnost iz kulture: jedna je Marko Nikolić, a druga Dragoslav Šekularac, verovatno prva sportska pop-kulturna ikona i prvi jugoslovenski sportista čija popularnost beše tolika da je dobio i film o sebi, “Šeki snima, pazi se” Marijana Vajde iz 1962.