12.07.2017 Beograd

Komisija o Stepincu nije završila posao

Komisija o Stepincu nije završila posao Stepinac pred sudom 1946. god / Foto: Wikipedia
Jedan mi je visoki izvor Srpske pravoslavne crkve kazao da će, po svemu sudeći, patrijarh srpski gospodin Irinej poslati novo, sudbonosno pismo papi Franji jer je sasvim razvidno da Mješovita komisija o Stepincu nije završila ključne zadatke unutar proteklih godinu dana, koliko su katolici nakanili da ona djeluje

Piše: Drago Pilsel

 

U srijedu 12. i u četvrtak 13. jula održan je šesti, i kako su katolici nakanili, posljednji sastanak Mješovite komisije Hrvatske biskupske konferencije i Srpske pravoslavne crkve čija je zadaća bila, ponovimo, zajednički razmotriti ulogu nadbiskupa Alojzija Stepinca prije, za vrijeme i poslije II. svjetskog rata. Komisija je počela s radom u Vatikanu, prije godinu dana, kako bi se dogovorili njeni gabariti i način rada, zatim je sastančila u Zagrebu (gdje se raspravljalo o prijeratnom Stepincu), u Novome sadu i Požegi (gdje se razmatrala uloga nadbiskupa za trajanja II. svjetskog rata), te u Podgorici (gdje se prozborilo o komunističkom progonu blaženika).

Uoči posljednjega susreta Mješovite komisije (delegacije su stigle dan ranije, u utorak 11. jula), svi su članovi bili zakopčani do grla i stijecao se dojam da nisu otišli na taj susret jako dobro pripremljeni, nego da se dosta toga imalo izvesti u improviziranoj formi tako što će svaka strana dati zaključne misli po svakom od poglavlja koji su otvarani ali nikako dubinski razmatrani tijekom protekle godine. Katolici su uvjereni da je sve napravljeno što je trebalo, pa će papi Franji preporučiti da prione poslu kanonizacije blaženog Stepinca.

Pravoslavni pak su stava da se po temama tek grebalo površinski, bez pravog uvida u zatražene dokumente, premda su srpski članovi u svakom susretu pokazali superiornost čak se i medijski bolje pripremali kao kada je u Podgorici na sjednici posvećenoj komunističkom progonu Stepinca mostarski biskup krenuo tumačiti kako je zagrebački blaženih mučenik jer je ubijen kao posljedica sustavnog zračenja i trovanja, a jedan od članova srpske delegacije ga je ostavio bez teksta obilno citirajući istraživanje ovdje potpisanog novinara kojim se u potpunosti demistificirala priča o “umorstvu Stepinca” pojašnjavajući, uz pomoć eminentnih stručnjaka, kako je glasila Strepinčeva dijagnoza, i kako ga se lječilo nakon što je obolio od policitemije, jedna vrsta raka krvi, i to svakako nakon izlaska iz zatvora u Lepoglavci. Dapače iznjeli smo do tada nepoznate podatke da je papa Ivan XXIII iz prve ruke, dakle, od Stepinčeva je lječnika bio informiran u privatnoj i tajnoj audijenciji o tijeku bolesti, o terapijama i o vrlo vjerojatnom smrtnom ishodu te kada bi završna kriza mogla nastupiti, na što je papa Ivan XXIII, zbog kvalitete dobivenih informacija, bio silno zahvalan jugoslavenskoj strani.

 

ZAKLJUČCI ZA PAPU: Sada će papa Franjo dobiti zaključke jedne i druge strane koje će prikupiti moderator rada Komisije Francuz o. Bernard Ardura. Ali jedno je sasvim sigurno, Komisija je daleko, jako daleko od ciljeva koje joj je postavio sam Papa. U pismu koje je u Vatikanu 8. aprila 2015. potpisao Državni tajnik Svete Stolice, kardinal Pietro Parolin (Broj: 3342/14/RS), a upućeno je predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije, zadarskome nadbiskupu mons. Želimiru Puljiću, kardinal Parolin očekuje od hrvatskih (nad)biskupa potpuna i uvjerena podrška inicijativi pape Franje za dijalog sa Srpskom pravoslavnom crkvom. “To će sudjelovanje u Komisiji”, napisao je Parolin Puljiću, “biti znak dobre volje koje će doprinjeti budućim koracima na ekumenskome putu”. Kardinal Parolin, naravno, potvrđuje da će jednoga dana (nitko zaista ne zna kada će to biti niti u kojem pontifikatu) doći do kanonizacije blaženog nadbiskupa Stepinca ali, iako se želi da se to dogodi “brzo”, to se mora zbiti “u klimi što je više moguće bez tenzija i polemika”!

Primjetio sam, međutim, sekretizam i pitao smo se: Zašto manipulacija osjećajima vjernika više konfesija ne samo katolika? Jer jedno je sasvim sigurno, ako su se iz svih snaga trudili “pojasniti” da Papa i Sveta Stolica ne odustaju od Stepinčeve kanonizacije, onda su katolički (nad)biskupi i njihovi urednici trebali isto tako, u znak poštivanja kako vlastitih vjernika tako i drugih vjernika i naroda i etničkih manjina (Židovi, Romi...) pojasniti urbi et orbi, ali na vrijeme, bez da se manipulacijama hrane antisrpska raspoloženja, što je sve izneseno i sa koje je strane bilo što izneseno.

Sve je dakle od strane Svete Stolice vrhu SPC-a nabrojano, cijeli proces beatifikacije do zaključenja procesa pred samog čina kanonizacije, kako to inače čini pedantna vatikanska diplomacija (koju je zagrebački Kaptol nepotrebno u Glasu Koncila optužio za “komunikacijski nered”), ali se dodalo ono što je ključno i što je od Hrvatske biskupske konferencije i Kaptola trebalo biti komunicirano cijeloj zainteresiranoj javnosti: budući je slika i uloga nadbiskupa Stepinca bila “predmet polemika ali i instrumentalizacija”, čini se, piše Parolin u ime Pape, da je potrebno ponovno ali objektivno povjesno čitanje kako likova tako događaja prošlosti ali kako bi “dijalog i suradnja među katolicima i pravoslavnima u ime Gospodnje mogli biti inspirirani Božjem milosrđu”.


Stepinac i Ante Pavelić, vođa Ustaša 1941. godine / Foto: WIkipedia

 

OBJEKTIVNO ČITANJE: Papinska diplomacija, suprotno optužbama Kaptola, na vrijeme je pojasnila HBK da (piše Parolin Puljiću), kako proizlazi iz pisma patrijarha Irineja papi Franji, “čini se prijeko potrebnim provesti objektivno čitanje bolne povijesti međukonfesionalnih i međuetničkih odnosa ove regije”.

Sveta Stolica, što je konstanta otkako je papa Ivan Pavao II. pripremao Crkvu za Jubilej 2000., i ovom prilikom želi i očekuje da taj proces doprinese “čišćenju memorije” (kako kod katolika tako kod pravoslavaca, kako kod Hrvata, tako kod Srba, i drugih), što se smatra ključnim u željenom napredovanju odnosa obaju crkava (ali i Vatikana sa cijelim pravoslavnim svijetom).

Ciljevi koje si je postavila Sveta Stolice nisu postignuti: daleko su jedna i druga strana od situacije u kojoj će se zbiti “zajedničko čitanje povijesti” i zajedničko “čišćenje memorije”. Patrijarh srpski, gotovo sam siguran (i o tome sam čuo od visokog pravoslavnog izvora), na kraju će još jednom pisati papi Franji jer, najkraće rečeno, situacija još nije zrela za Stepinčevu kanonizaciju.

Ono što smatram da će biti najveći učinak rada komisije je približavanje katolika i pravoslavaca (bez obzira što se neće složiti o ratnoj ulozi Stepinca) i to do te mjere da ćemo, nadam se, vidjeti papu Franju u hramu Svetoga Save u Beogradu.

Nadam se da ćemo u narednom broju moći izvjestiti o nekim aspektima prve faze procesa i o tome što se dogodilo na posljednjem susretu u Vatikanu. Hoće li pravoslavni inzistirati na dostavi preostale zatražene dokumentacije koja je kasno počela stizati na uvid. Hoće li tražiti nastavak rada Komisije već sada ili će se to prepustiti patrijarhu i Svetom sinodu SPC-a.

Predlažem vam, za kraj, jedno važno razmatranje koje ima izvor u prioritetima katolika, barem onako kako je to izgledalo 1995., godinu dana nakon prve posjete pape svetog Ivana Pavla II. Hrvatskoj, kada je poručio: “Tražiti oprost i sam oprostiti - tako bi mogla biti sažeta zadaća koja je pred svima, ako se žele postaviti čvrste pretpostavke za postizanje istinskog i trajnog mira" (Homilija na misi, Zagreb, 11. septembra 1994), ali se i te kako tiče i pravoslavnih Srba. U povodu 50. godišnjice završetka Drugoga svjetskoga rata, Hrvatska biskupska konferencija (predvođena pokojnim kardinalom Franjom Kuharićem) uputila je vjernicima pismo, koje je Tiskovni ured HBK objavio 1. maja 1995. Izdvajam središnje misli.

“Nije glavna težina pitanja u tome kako žaliti žrtve vlastite zajednice i kako prepoznati krivnju druge zajednice. Hrvati i Srbi, katolici i pravoslavni, muslimani i drugi pred težim su moralnim pitanjem: Kako žaliti žrtve druge zajednice, kako priznati krivnju u vlastitoj zajednici? A zatim: Kako okajati krivnju, kako zadobiti oproštenje Božje i ljudsko, mir savjesti i pomirenje među ljudima i narodima? Kako započeti novo doba osnovano na pravednosti i istini?”

Foto: prtscr YouTube

 

MEMORIJA: Ono što pohranjujemo u svojoj povijesnoj memoriji nisu nepodmireni računi koji rađaju namisli osvete. Pamtimo zlo koje se dogodilo a nije se smjelo dogoditi. Učimo kako ne ponavljati grijeh i kako ustrajati u dobroj odluci.

Želio bih da se katolici i pravoslavni na isti način odnose prema krvnicima iz svoje sredine. Želio bih da katolici i pravoslavni zauzmu zajednički kršćanski stav i prema žrtvama i prema krivnji za žrtve, prema grijehu i prema pomirenju. Ako se u prošlosti manipuliralo s povijesnim činjenicama, požurimo čas kad ćemo u slobodi i odgovornosti pred Bogom i pred ljudima javno očitovati istovjetan kršćanski odnos i prema žrtvama i prema krivcima.

Život u netoleranciji ili ropstvu nije mogao donijeti pozitivne plodove s obzirom na ljudska, vjerska i nacionalna prava i slobode. Tako su među narodima na ovim prostorima izbijali žestoki sukobi, provodili se pokolji i genocidi, vršile okrutnosti nedostojne čovjeka. Nekad je to bilo pod formom državne politike, nekada po odmetnutim skupinama na njihovu vlastitu ruku.

Činjenica je također da nisu ni blizu istraženi svi povijesni uzroci, razlozi, povodi i nepobitne činjenice s obzirom na ratna događanja krvnike i žrtve, na ovim prostorima. Ni za onoga, ni za ovoga rata, A napisane su cijele knjižnice optužbi, osuda i kleveta na račun Hrvata, i Srba, katolika i pravoslavnih. Dužnost je, ne samo svjetovnih povjesničara nego i onih crkvenih, da stručno istražuju, skupljaju i pravilno ocjenjuju podatke i iznose autentičnu istinu o svemu što se događalo, jer vjerujemo da se samo pravom istinom mogu ispravljati počinjene nepravde, a pravdom doći do trajnog mira.

I to je bila cijela mudrost kod osnivanja Komisije o Stepincu: da se dijalogom i istraživanjem dođe do pomirenja i do čvrstog ekumenskog dijaloga.

Zato tvrdim da smo daleko od toga, bliže nego prije godinu dana, ali još uvijek daleko od cilja. I papa Franjo zna da je tako, neće mu trebati patrijarhovo pismo da ga se u to uvjeri. Premda bi to novo pismo gospodina Irineja i te kako moglo razoružati sve one koji su mislili da će se moći pravoslavne prevesti žednima preko vode.

izvor: Novi magazin
Ostavi komentar Ostavi komentar >>
Ostavi komentar
Preporuke prijatelja
Novi magazin- nedeljnik Medija centar Novinska agencija Beta AMSS side Zemunske kapije festival nauke